Najviše volim čuti rečenice o tome kako žene koje su rodile carskim nisu rodile. To mi nekako više govori muški rod koji inače zna kroz što sve žena prolazi kad je trudna i kad rađa.
U današnje vrijeme je postalo normalno kad žena odluči odmah ići na carski rez, ne želi ni čuti o prirodnom porodu jer ne žele prolaziti tu bol.
Moje pitanje je: A što mislite kako boli nakon operacije, kada vam režu 7 slojeva kako bi došli do bebe? Kakve posljedice se mogu dogoditi tijekom operacije, nakon operacije, kakav će vam biti oporavak, znate li da bi trebale ići na rehabilitaciju nakon carskog, kakvi se problemi mogu javiti s lumbalnim dijelom leđa, zdjelicom, kukovima, bolova reza…
Sam naziv, prirodan porod sve govori. Boli, nikad ne znaš kakav će biti ali ti sati prođu, a ti si za par dana stara ti. Naravno da ima izuzetaka i kod prirodnog i carskog reza.
Kad sam ostala trudna svi su me ispitivali bojim li se poroda, na što sam uvijek odgovarala : Ne bojim se, samo ne bih voljela završiti na carskom.
I tu kreće moja priča…
U noći dolazim u bolnicu, trudovi još nisu krenuli, doktori me gledaju, otvorena tek 1 prst ali krvarim i ne daju me na odjel nego odmah u rađaonu i na drip. U rađaoni nakon bušenja vodenjaka prestajem krvariti ali kad su me već stavili na drip ostajem u rađaoni.
11 sati dripa, otvorila se 7 cm, moja curica skoro 12 sati bez plodne vode i mora van. Oduzimaju mi se noge i kreće operacija, uzela sam spinalnu ( iako sam bila protiv i rekla da neću ) ali nakon ovoliko sati trudova morala sam vidjeti svoju curicu.
I samo čekam taj trenutak, PLAČ…samo da zaplače…kad sam ga čula suze su krenule same od sebe. Ali moja curica sad neće biti kraj mene jer moram na intenzivnu 24h.
Samo nisam htjela na carski, a završila sam na istom. Carski rez je spasio moju curicu i nitko mi ne može reći da nisam rodila jer nije bilo prirodnim putem. Prolazila sam kroz sve što žena prolazi i previše sati ali jednostavno nije išlo. Ispod mog srca je kucalo još jedno i sada je pored mene
Na moju žalost i drugo dijete sam morala roditi na carski jer se nisam otvarala uopće, a trudovi šibali. Da sam još čekala da se s trudovima probam otvoriti danas mene ni mog malog dečkića ne bi bilo. Meni je skoro pukao prvi rez od toliko trudova, a on je već bio u zelenoj plodnoj vodi.
I tako iza mene dvije operacije, dva ožiljka, svaki oporavak drukčiji, danas posljedica ima i previše. Dijastaza rectusa abdominisa 2 cm, bolovi u lumbalnom dijelu leđa, trbušna muskulatura slaba, bolovi reza, plodnih dana i ovulacije, bolovi na promjene vremena…
Dvoje male djece, privatan posao, kuća, kućni ljubimci i ne nalazim vremena i snage za sebe, da krenem raditi na svom tijelu i oporavku.
Nemojte ženama koje su rodile carskim rezom govoriti kako nisu rodile jer nikad ne znate njihovu priču. Danas carski rez spašava tolike živote mama i beba…mene i mog dečkića sigurno je
Mišljenja sam da svaka žena treba probati prirodnim putem pa ako ne ide na carski rez ali to je samo moje mišljenje i naravno da uvažavam tuđe. Njihovo tijelo, njihova odluka kako će i što će ali uvijek ispričam ženama koje žele na carski što je to i koje se posljedice mogu dogoditi jer se ne informiraju dovoljno. Na kraju ionako bude kako one odluče.
Srce za sve mame i njihova mala čuda koja su rođena carskim rezom.
